A šta kad je kišni dan?

Lako je kad je proleće,

kad nemaš obaveze znaš gde i kako da potrošiš slobodno vreme.

Kafa sa drugaricom u bašti kafića, vožnja bicikla, šetnja u prirodi, odlazak na sladoled, možda sve u istom danu.

Tačno je podne, subjektivni osećaj je da tek treba da svane. U stvari je samo kiša.

Šta bih mogla:

  • Da dovršim čitanje knjige sa noćnog stočića:

Kiša je padala u Makondu četiri godine, jedanaest meseci i dva dana…

 

  • Da konačno pogledam onaj film skinut pre pola godine, na preporuku one jedne drugarice koja uvek zna dobre filmove
  • Da pre toga iskokam kokice
  • Da napravim kolače, čokoladne, sa prelivom od čokolade (ili ipak ne, nemam dovoljno čokolade a pada kiša, ne mogu da siđem do prodavnice. Biće bez preliva onda.)
  • Da popodnevnu dremku unapredim na gotovo celodnevnu dremku
  • Da „zaglavim“ u kupatilu – kupanje, pranje kose, feniranje, pilinzi, isprobavanje novih nijansi senke za oči i karmina
  • Da opeglam onaj veš koji već 5 dana strpljivo čeka susret sa glatkom, vrućom površinom
  • Da sredim policu po knjigama, možda po abecednom redu, ili ipak po veličini
  • Da sredim fioke radnog stola
  • Da nučim da pletem
  • Da učim
  • Da sredim fioku sa vešom
  • Da razdvojim letnju i zimsku garderobu
  • Da se setim da imam onaj kišobran u duginim bojama i da je pravo vreme da ga prošetam
  • Da uradim sve od navedenog
  • Da ne uradim ništa od navedenog

Kad se razbudim odlučiću.

Kako živeti život

Zatekla sam sebe kako klikćem na naslov „37 pravila za življenje života“ (ili nešto slično) i kako čitam uputstva.

Onda sam se zatekla na pola, dakle negde kod 18. pravila, kako preslišavam sebe da li radim sve kako treba.

I onda sam kliknula na gornje desno x.

Pa neće meni jedan tekst da kaže po kojim pravilima da živim.

Valjda se pravila i izuzeci stvaraju usput, pa kad utvrdiš nepravilnost u pravilu, znači da učiš na svojim greškama i da sve radiš kako valja.